HR | EN
dan muzeja
  • Portret Melkiora Lukšića

    Hugo Lukšić
    Portret Melkiora Lukšića
    1904.
    ulje na platnu
    68,5 x 57 cm
    inv. br. GMK-IKMP-280G
  • Fotogalerija

Opis

Melkior Lukšić

(Karlovac, 1836. – Karlovac, 9.11.1916.)

Dana 9. studenog 2016. godine navršava se 100. obljetnica smrti jednog od osnivača Gradskog muzeja Karlovac – Melkiora Lukšića, koji se cijelog života trudio oko kulturnog napretka grada Karlovca.

Melkior Lukšić potječe iz poznate karlovačke trgovačke obitelji, te je kao izučeni trgovac preuzeo vođenje trgovine papira. Već od mladenačkih dana aktivan je u karlovačkom kulturnom životu, posebice u organiziranju i sudjelovanju u amaterskim kazališnim predstavama, a čitav svoj život bio je aktivno uključen i u rad Prvog hrvatskog pjevačkog društva „Zora“. Naime, sudjelovao je na prvoj skupštini društva 15. siječnja 1866. godine. Član društva bio je do svoje smrti i to u različitim funkcijama - kao pjevač, odbornik, podpredsjednik, blagajnik, upravitelj Zorin-doma, te počasni („začastni“) član društva od 1895. godine.

Za napredak grada, posebice na kulturnom i sportskom planu (bio je aktivni član Streljačkog društva), trudio se i kao višegodišnji član Gradskog zastupstva. Istakao se kao predsjednik („pročelnik“) Muzealnog odbora, izabranog 1911. godine na rok od tri godine, koji je činilo 17 istaknutih Karlovčana, sa zadatkom osnivanja gradskog muzeja. Ubrzo po konstituiranju Lukšić poduzima i konkretne akcije. Traži i dobiva za prostor muzeja jednu sobu na II. katu Gradske vijećnice. Osim redovitih poziva građanstvu na poklanjanje predmeta za novoosnovani muzej putem tiska, Lukšić prednjači i vlastitim poklonima za muzej. Poklanja veći broj predmeta i slika koji su se odnosili na afričkog istraživača Janka Mikića, čiji je životopis sastavio i objavio. Time se negiraju činjenice koje navodi Karlovački leksikon da je Melkior Lukšić „ (…) 1882. godine krenuo s ekspedicijom Dragutina Lermana i Janka Mikića u Afriku, ali se odvojio i priključio ekspediciji kapetana Elliotta u istraživanju predjela između Banghile i Loanga.“ (Karlovački leksikon 2008.: 366.) Melkiora Lukšića ne nalazimo niti u osmosvezačnom izdanju „Biographie Coloniale Belge“ koja je u 50 godina donijela više od 5 000 imena svih onih koji su sudjelovali u belgijskom kolonijalnom pohodu u Afriku. Radi se, naime o njegovom nećaku Napoleonu Lukšiću, sinu njegovog brata Petra, koji je u Kongu i skončao. Drugi njegov nećak, Napoleonov brat, nesuđeni slikar Hugo Lukšić, naslikao je svog strica Melkiora u poodmakloj dobi, a portret se čuva u Galerijskom odjelu Gradskog muzeja Karlovac u Zbirci slika 18. i 19. stoljeća. Napori Melkiora Lukšića i Muzealnog odbora oko osnivanja gradskog muzeja prekinuti su izbijanjem prvog svjetskog rata, tijekom kojeg, u 80. godini života, Lukšić i umire. Turbulentna vremena i nebriga gradskih vrati za predmete sakupljene za muzej dovela je do toga da dobar dio njih nije dočekao otvorenje muzeja početkom 1950-ih.

Zbog izuzetnog zalaganja kod vlasti i građana oko utemeljenja muzeja i sakupljanja predmeta za njega, potičući sve i vlastitim primjerom, ozbiljnim radom i stručnim pristupom, pribavljanjem stručnih „odredba o vođenju kataloškog popisa muzejskog inventara povijesnog muzeja u Beču“ (inv. br. GMK-KP-172) Melkior Lukšić se danas s pravom može smatrati „ocem“ Gradskog muzeja Karlovac.