HR | EN
dan muzeja
  • Karlovac - Bedemska ulica

    Hinko Brauner
    razglednica
    Karlovac – Bedemska ulica
    1908.
    9 x 14 cm
    inv. oznaka GMK-8569
  • Iz medija

  • Fotogalerija

Opis

Pitanje rasvjete grada bilo je desetljećima sporno pitanje. Naime, rasvjeta je bila petrolejska, svako veče palili bi je „nažigači/lampari“ svijećom pričvršćenom na dugu motku, a gasile bi se same ne dočekavši svjetlost idućeg dana. Bile su česte pritužbe na slabo svjetlo, prljave, zagarene svjetljike i na nažigače.

Za načelnika Ivana Banjavčića (1903.-1908.) odlučeno je da se uvede električna rasvjeta, te je 1905. godine otkupljeno zemljište za centralu u Ozlju, koja se počela graditi tek 01. svibnja 1907. godine. Nadzor nad stručnim poslovima imao je gradski mjernik inž. Valerijan Rieszner, a koncesija na 3 godine za izvođenje svih radova vezanih uz gradsku rasvjetu pripala je inž. Alfredu Peyeru. Električna rasvjeta zasjala je 17. kolovoza 1908. godine.

„Poslie vojničkoga mirozora 17. o. mj. oko 10 sati opustile su ulice našega grada. Opustile su preko volje, jer se cieli grad nadao, da će tu večer, grad prvi put razsvietliti električnim svjetlom. Ljudi su se nadali oko pol 8 sati na večer. Da će se dogoditi tako i da će prvi put zasjeati novo svjetlo u novom, velikom Karlovcu. Kasnije rekoše, da će to biti u 8, pa opet u 9, ali ura za urom prodje, a nigdje ni traga kakovoj električnoj razsvjeti. ... I nakon mirozova, kada se je već pol Karlovca smirilo u svojih domovih, iznenadi nas u 10 sati prvi put električno svjetlo u Karlovcu. Shvaćamo to posve razumljivim. Onaj muž, koji je cielu tu veliku stvar preuzeo na svoju dušu, skroman kako je u istinu, nije niti htjeo drugačije, nego da tiho i čedno predstavi svom rodnom gradu svoje u istinu veliko djelo. Tako rade uvjek ljudi sviestni si svoje zadaće i svojega rada. A kada su Karlovčani vidjeli, da su doživjeli toliko žudjeni čas – onda su se svi sjetili onoga skromnoga radenika, koji nije nikada ništa pripoviedao, koji se nije hvalio, ali je za to radio i snovao mnogo više, a to je naš gradski mjernik Rieszner.“

(Glasonoša, br. 35, 23.08.1908.)

Ivan Nepomuk Modrušan (Karlovac, 1857. – Karlovac, 28.5.1935.), inžinjer ratne mornarice poslao je ovu razglednicu, koju je o njegovom trošku snimio karlovački fotograf Hinko Brauner, Dušanu Lopašiću, vlasniku i uredniku „Glasonoše“ kako bi se ironično osvrnuo na loše radnje prilikom uvođenja električne gradske rasvjete pred njegovom kućom u Bedemskoj ulici i „apsolutističko“ ponašanje gradske uprave. Kroz razglednicu možemo pratiti povijesti jednog medija, ali joj pristupiti i kao povijesnom izvoru s više aspekata (političkog, sociološkog, kulturno-povijesnog).

Najnovije i najmodernije djelo naše munjevne gradske razsvjete možete viditi na drugoj strani karte, koju sam dao napraviti za uspomenu na dobu „naše dobre i uzorne gradske uprave“ – od 4.III.1908. pa do danas ubilježeni su pojedini dogadjaji koji su se dogodili na mojoj i pred mojom kućom; a opis svega toga - ak vas zanima – možete viditi kod našeg poglavarstva iz mojih prijava od 24. III., 5. i 7. IV.1908. Svega toga ne bi trebalo da se je za vrieme osnovanja bolje mislilo i po običaju, kako i drugdje radilo, ali kaj ćemo Karlovac je uviek nekaj posebnoga t.j. neki svietski unikum, zato se radi danas tako, da se nezna ni tko radi, ni tko odgovara, a pritužite li se našem poglavarstvu ne dobijete niti odgovora. Ganz absolutistisch! Kak se zeme!