9. 5. – 15. 6. 2018. Robert Šimrak: Ideja kaosa / Die Vorstellung des Chaos U srijedu, 9. svibnja 2018. godine u 19.00 sati u Galeriji „Vjekoslav Karas“ u Karlovcu otvorena je izložba slika Robert Šimrak: Ideja kaosa / 42. Die Vorstellung des Chaos. O izložbi Robert Šimrak karlovačkoj se publici predstavlja ciklusom slika velikih formata u tehnici akrila na platnu, premijerno predstavljenim prije...
Naslov radionice: Na mjestu odmor! Vrijeme održavanja: 24. 5. 2018. u 13:10 sati VODITELJICA: Sunčana Simichen OPIS: Vođenim razgledom izložbe...
Gradski muzej Karlovac, izložbeni prostor u potkrovlju 1.3. - 15. 6. 2018. „180 godina u najboljem društvu“ je izložba nastala u suradnji...
U petak, 11. svibnja 2018. godine u maloj dvorani Gradskog muzeja Karlovac s početkom u 19 sati održano je predavanje muzejskog savjetnika Pomorskog...
Dana 24. svibnja 2018. godine u 13.15 sati u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ Karlovac predavanje o najvažnijim autobiografskim zapisima...OPŠIRNIJE
Potonuće Titanica najpoznatija je pomorska tragedija suvremenog doba. „Tonemo velikom brzinom“- ova SOS poruka upućena s Titanica, stigla je u 00:25 sati 15. travnja 1912. godine na brod RMS Carpathia, 25 minuta nakon što je santa leda probila trup broda. Carpathia se u tom trenutku nalazila 58 milja jugoistočno od Titanica i plovila je prema Rijeci. Kapetan Rostron je odmah zapovijedio najvećom brzinom smjer prema Titanicu. Na mjesto nesreće stigli su dva sata nakon što je brod potonuo. Posada Carpathie spasila je 705 brodolomaca. Kao znak zahvale za iskazanu hrabrost i humanost posada je odlikovana srebrenim peharom, a svaki član posade posebnom medaljom i novčanom nagradom. Sredstva za nagrade prikupili su preživjeli s Titanica. Medalje su im uručene u salonu broda 29. svibnja 1912. Među članovima posade broda Carpathia bio je i Karlovčanin Herman Godler. Služio je kao konobar i sa 17 godina bio je jedan od najmlađih članova posade. Cijeli život proveo je na moru....
Arheološki odjel Gradskog muzeja Karlovac u Zbirci prapovijesne građe, pod inventarnim brojem 221, čuva vrijedan i zanimljiv predmet, koji nam svjedoči o materijalnoj i duhovnoj kulturi jedne od najstarijih ljudskih zajednica karlovačkog područja. Riječ je o keramičkoj bočici pripisanoj nositeljima lasinjske kulture, koja ispunjava vrijeme ranog i srednjeg eneolitika (bakrenog doba) kontinentalne Hrvatske. Njezina starost je procijenjena u vrijeme oko 2500. godine pr. Kr. Bočicu su pronašli speleolozi Planinarskog društva Dubovac prilikom istraživanja spilje Vrlovke kod Ozlja davne 1958. godine. Bikonična bočica visoka svega 9 cm svjedočanstvo je visokog stupnja razvoja onodobne materijalne i duhovne kulture. Od zaravnjenog oboda promjera 2,8 cm i nešto užeg vrata, širi se prema trbuhu promjera 6,4 cm, a od trbuha se ponovno sužava prema dnu, promjera 1,2 cm. Izrađena je od keramike fine fakture i glatke površine. Veći dio posude je tamnije smeđe, dok je obod u svijetlijim...
U etnografskoj zbirci čuvaju se brojni uporabni i ukrasni predmeti koji svjedoče o negdašnjem načinu življenja, o osnovnim granama gospodarenja, o razmjeni iskustva i dobara s bližim i daljim susjedima, o moralnim i estetskim vrijednostima, o dostignućima u graditeljstvu, tekstilnom rukotvorstvu, lončarstvu i ostalim djelatnostima. U cjelokupnom opusu zbirke zrcale se i značajna povijesna događanja, opće promjene u društvu potaknute tehnološkim razvojem kao i kulturno-povijesna strujanja na ovim prostorima. Svaki primjerak priča svoju priču iz prošlosti s važnim porukama za budućnost. Ovom prigodom izdvajamo originalan svadbeni vijenac iz Draganića, otkupljen od Kate Biličić iz sela Mrzljaki. Prema podacima s inventarne kartice nastao je oko 1900. godine. U muzejske knjige upisan je pod brojem Et- 225. Sastoji se od tri bogato nakićena dijela: venca (vijenac) venčaca, (vjenčić) i parte (čeona traka). Služio je kao nakit za opremanje mladenke na dan vjenčanja i na...
Ovaj se luster ubraja u prvu generaciju rasvjetnih tijela u Karlovcu. Premda je prije dolaska u muzej imao dugi uporabni vijek pa je doživljavao neke preinake, može ga se u glavnini datirati između godine 1908. i 1918. Prva je godina naravno ona u kojoj je Karlovac dobio javnu rasvjetu, a istodobno su električne priključke dobila i pojedina kućanstva. Druga je godina ona koja obično omeđuje kraj secesije kao umjetničkog razdoblja, a čija oblikovna načela se jasno opažaju u ukrasnim mesinganim dijelovima lustera. Spojevi glavne osovine i tri roga lustera načinjeni su s htijenjem da se svojevrsna logika vegetativnog oblika, koju odlikuje izvjesna mjera asimetrije i zakrivljenosti te lišavanje voluminoznosti. Umjesto toga, očituje se snažna linearnost i plošnost. Luster je kupljen 2007. godine a potom ga je temeljito konzervirao i restaurirao Zoran Kirchhoffer iz Tehničkog muzeja u Zagrebu te ga tako pripremio za novi, muzejski život. Pri tom su uočene i neke njegove...
