U izložbenoj dvorani u potkrovlju muzeja otvorena je povodom 160. obljetnice PHPD „Zora“, a uoči Dana grada Gradski muzej Karlovac izložba „Zora pjeva“. Usprkos lošem vremenu i nogometu ljubitelji PHPD „Zora“ okupili su se u srijedu 11. 7. 2018. u 19 sati u atriju Gradskog muzeja Karlovac gdje su ih pjesmom počastili članovi „Zore“ da bi zajedno pogledali izložbu „Zora pjeva“ kojom se Gradski muzej...
U četvrtak, 14. lipnja 2018. godine u 10.00 sati u dvorištu Gradskog muzeja Karlovac, Strossmayerov trg 7, za 439. rođendan Grada, otvorena je...
Proslavimo zajedno! 439. rođendan grada Karlovca 23. lipnja - 13. srpnja 2018. Proslava Dana grada Karlovca po prvi puta počinje s Ivanjskim...
Gradski muzej Karlovac, izložbeni prostor u potkrovlju 1.3. - 15. 6. 2018. „180 godina u najboljem društvu“ je izložba nastala u suradnji...
Gradski muzej Karlovac poziva sve zainteresirane studente za rad na Starom gradu Dubovcu. Poslovi uključuju prodaju ulaznica, suvenira, vodstvo posjetitelja te pomoć...OPŠIRNIJE
Dana 11. travnja 2018. godine navršilo se 150 godina od smrti jednog od najzaslužnijih ljudi za razvoj glazbenog života u Karlovcu u 19. st. skladatelja, dirigenta, pijanista, orguljaša, glazbenog pedagoga i zborovođe PHPD „Zora“ - Otona Hauske (Češka, 1809. – Karlovac, 11.4.1868.). U Karlovac se doselio 1826. godine gdje je dobio mjesto jedinog učitelja i ravnatelja Glazbene škole te orguljaša župne crkve Presvetoga Trojstva. Podučavao je pjevanje, flautu, klarinet, rog, violinu, violončelo, klavir i orgulje. Obogatio je instrumentarij Glazbene škole i uveo nove nastavne predmete (klavir, orgulje) te odgojio naraštaje glazbenika, među kojima je bila i pjevačica svjetskoga glasa Ilma Murska i Imbro Tkalac. U crkvi Presvetog Trojstva osnovao je i vodio dječački pjevački zbor, a crkveno pjevanje podigao na višu razinu. Istodobno je dirigirao Gradskom glazbom i utemeljio amaterski orkestar. Sudjelovao je u osnivanju „Zore“, kojoj je bio, zajedno s A. Suppanom,...
Potonuće Titanica najpoznatija je pomorska tragedija suvremenog doba. „Tonemo velikom brzinom“- ova SOS poruka upućena s Titanica, stigla je u 00:25 sati 15. travnja 1912. godine na brod RMS Carpathia, 25 minuta nakon što je santa leda probila trup broda. Carpathia se u tom trenutku nalazila 58 milja jugoistočno od Titanica i plovila je prema Rijeci. Kapetan Rostron je odmah zapovijedio najvećom brzinom smjer prema Titanicu. Na mjesto nesreće stigli su dva sata nakon što je brod potonuo. Posada Carpathie spasila je 705 brodolomaca. Kao znak zahvale za iskazanu hrabrost i humanost posada je odlikovana srebrenim peharom, a svaki član posade posebnom medaljom i novčanom nagradom. Sredstva za nagrade prikupili su preživjeli s Titanica. Medalje su im uručene u salonu broda 29. svibnja 1912. Među članovima posade broda Carpathia bio je i Karlovčanin Herman Godler. Služio je kao konobar i sa 17 godina bio je jedan od najmlađih članova posade. Cijeli život proveo je na moru....
Arheološki odjel Gradskog muzeja Karlovac u Zbirci prapovijesne građe, pod inventarnim brojem 221, čuva vrijedan i zanimljiv predmet, koji nam svjedoči o materijalnoj i duhovnoj kulturi jedne od najstarijih ljudskih zajednica karlovačkog područja. Riječ je o keramičkoj bočici pripisanoj nositeljima lasinjske kulture, koja ispunjava vrijeme ranog i srednjeg eneolitika (bakrenog doba) kontinentalne Hrvatske. Njezina starost je procijenjena u vrijeme oko 2500. godine pr. Kr. Bočicu su pronašli speleolozi Planinarskog društva Dubovac prilikom istraživanja spilje Vrlovke kod Ozlja davne 1958. godine. Bikonična bočica visoka svega 9 cm svjedočanstvo je visokog stupnja razvoja onodobne materijalne i duhovne kulture. Od zaravnjenog oboda promjera 2,8 cm i nešto užeg vrata, širi se prema trbuhu promjera 6,4 cm, a od trbuha se ponovno sužava prema dnu, promjera 1,2 cm. Izrađena je od keramike fine fakture i glatke površine. Veći dio posude je tamnije smeđe, dok je obod u svijetlijim...
U etnografskoj zbirci čuvaju se brojni uporabni i ukrasni predmeti koji svjedoče o negdašnjem načinu življenja, o osnovnim granama gospodarenja, o razmjeni iskustva i dobara s bližim i daljim susjedima, o moralnim i estetskim vrijednostima, o dostignućima u graditeljstvu, tekstilnom rukotvorstvu, lončarstvu i ostalim djelatnostima. U cjelokupnom opusu zbirke zrcale se i značajna povijesna događanja, opće promjene u društvu potaknute tehnološkim razvojem kao i kulturno-povijesna strujanja na ovim prostorima. Svaki primjerak priča svoju priču iz prošlosti s važnim porukama za budućnost. Ovom prigodom izdvajamo originalan svadbeni vijenac iz Draganića, otkupljen od Kate Biličić iz sela Mrzljaki. Prema podacima s inventarne kartice nastao je oko 1900. godine. U muzejske knjige upisan je pod brojem Et- 225. Sastoji se od tri bogato nakićena dijela: venca (vijenac) venčaca, (vjenčić) i parte (čeona traka). Služio je kao nakit za opremanje mladenke na dan vjenčanja i na...
