S radošću najavljujemo otvorenje Muzeja Domovinskog rata Karlovac – Turanj. Svečano otvorenje novog muzeja u sastavu Gradskog muzeja Karlovac bit će 5. srpnja, a zainteresirani građani novi će postav moći besplatno razgledati 6. i 7. srpnja od 10 do 16 sati. U prostoru Muzeja moći će se razgledati stalni postav s više od 350 predmeta, 3 sata multimedijskih sadržaja, animacija, filmova, glazbe i...
Nekad i sad - izložba fotografija iz fundusa Etnografskog odjela Gradskog muzeja Karlovac Izložba fotografija iz fundusa Etnografskog odjela...
U sklopu proslave blagdana sv. Antuna Padovanskog, u dvorištu Franjevačkog samostana, Gradski muzej Karlovac održao je radionicu izrade razglednica s...
Biciklirajmo gradom / izložba radova učenika OŠ Grabrik Povodom uspješnog završetka još jedne školske godine te proslave 440. rođendana grada...
Biciklirajmo gradom / RADIONICA ZA GRAĐANSTVO POZIV U okviru izložbe sudjelujte u keramičkoj radionici za djecu, mlade i odrasle. Radionica će se održati u...OPŠIRNIJE
Gustav Modrušan (23. svibanj 1859.-28. prosinac 1930.) Dana 23. svibnja 2019. obilježava se 160. obljetnica rođenja nekadašnjeg karlovačkog gradonačelnika Gustava Modrušana. Rođen je u Karlovcu gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju, dok je farmaciju završio u Grazu. Po diplomi zapošljava se u ljekarni Sv. Ćirila i Metoda na Baniji, koju otkupljuje i vodi do 1915. godine. U njegovo vrijeme ljekarna postaje jedna od najopremljenijih u Hrvatskoj. Nakon osnivanja kluba Hrvatske stranke prava u Karlovcu aktivni je pravaš, no od 1905. godine član je Hrvatsko-srpske koalicije. Aktivni je gradski zastupnik, zastupnik u Hrvatskom i Hrvatsko-ugarskom saboru, gdje se suprotstavlja mađarizaciji Hrvatske. Pokrenuo je izlaženje glasila Hrvatsko srpske koalicije "Narodnog glasa" i "Karlovca". Uoči prvog svjetskog rata izabran je za karlovačkog gradonačelnika te na toj dužnosti, usprkos aferama oko Gradske aprovizacije i Gospodarskog društva, ostaje sve do 1919. godine. Iako...
Dana 11. travnja 2018. godine navršilo se 150 godina od smrti jednog od najzaslužnijih ljudi za razvoj glazbenog života u Karlovcu u 19. st. skladatelja, dirigenta, pijanista, orguljaša, glazbenog pedagoga i zborovođe PHPD „Zora“ - Otona Hauske (Češka, 1809. – Karlovac, 11.4.1868.). U Karlovac se doselio 1826. godine gdje je dobio mjesto jedinog učitelja i ravnatelja Glazbene škole te orguljaša župne crkve Presvetoga Trojstva. Podučavao je pjevanje, flautu, klarinet, rog, violinu, violončelo, klavir i orgulje. Obogatio je instrumentarij Glazbene škole i uveo nove nastavne predmete (klavir, orgulje) te odgojio naraštaje glazbenika, među kojima je bila i pjevačica svjetskoga glasa Ilma Murska i Imbro Tkalac. U crkvi Presvetog Trojstva osnovao je i vodio dječački pjevački zbor, a crkveno pjevanje podigao na višu razinu. Istodobno je dirigirao Gradskom glazbom i utemeljio amaterski orkestar. Sudjelovao je u osnivanju „Zore“, kojoj je bio, zajedno s A. Suppanom,...
Temeljni stup Rimske države bila je vojska, odnosno, njene posebno uvježbane i disciplinirane postrojbe – legije. Teritorij kojeg su pokorile i pripojile moćnom Rimskom imperiju danas čine brojne suvremene države, ponosne na bogatu arheološku baštinu. Legionari su prenijeli ''Rim'' i rimski način života na sve četiri strane svijeta, pa se i mi možemo pohvaliti bogatim materijalnim ostacima iz rimskog vremena. Naš prostor je iz više razloga vrlo rano došao na udar rimske kolonizatorske politike. Jedan od najbitnijih faktora je neposredna blizina Rimu i važan geostrateški smještaj u srcu starog kontinenta. Biti dijelom legije bila je posebna čast i povlastica, koju su, u prvo vrijeme, imali samo rimski građani i Italici, a postepenim širenjem države ta je čast proširena i na sve ostale vojno sposobne muškarce diljem provincija.Vojnička dužnost je provincijalcu, uz brojne druge povlastice, donijela građansko pravo, što je još jedan od pokazatelja važnosti vojske u ono vrijeme....
Rođena je u Karlovcu 14. siječnja 1919. godine kao prvo dijete u obitelji inženjera šumarstva Splićanina Mihovila Markića, tada upravitelja Šumarije Slunjske imovne općine u Karlovcu i Karlovčanke Ljubice Pavlović iz poznate karlovačke obitelji vlasnika tvornice soda-vode i pjenice (kvasca) s nekadašnje Riječke, danas Mačekove ulice. Iduće godine obitelji se rađa kćerka Božena (Boba), a 1923. otac je imenovan šumarskim nadinženjerom kod Gospodarstvenog ureda Brodske imovne općine u Vinkovcima. Već 1925. postaje inspektorom pri Generalnoj direkciji šuma u Beogradu gdje Ljerka završava francusku osnovnu školu, a zatim i Prvu žensku realnu gimnaziju. Nakon mature odlazi u Veliku Britaniju na učenje jezika. Po povratku upisuje Pravni fakultet u Beogradu, no nakon stvaranja Banovine Hrvatske otac je premješten u Zagreb pa i Ljerka 1941. nastavlja studij na Pravnom fakultetu u Zagrebu na kojem doktorira 1946. godine. Željna učenja i znanja 1945./46. upisuje studij Engleskog i...
